Radna definicija antisemitizma Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA)
Međunarodni savez za sjećanje na holokaust okuplja vlade i stručnjake radi jačanja, unapređenja i poticanja obrazovanja, sjećanja i istraživanja o holokaustu diljem svijeta te provedbe obveza iz Deklaracije iz Stockholma usvojene 2000. godine. Pravno neobvezujuću radnu definiciju antisemitizma 26. svibnja 2016. usvojila je 31 država članica Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust.
„Antisemitizam je određena predodžba o Židovima koja se može izraziti kao mržnja prema Židovima. Govorne i fizičke manifestacije antisemitizma usmjerene su na pojedince Židove ili nežidove i/ili njihovu imovinu, te na institucije i vjerske objekte židovske zajednice.”
Za smjernice za rad IHRA-e kao ilustracija mogu poslužiti niže navedeni primjeri.
Napad na Državu Izrael zamišljenu kao židovsku zajednicu može biti primjer antisemitizma. S druge strane, kritike upućene Izraelu koje bi se mogle uputiti bilo kojoj drugoj zemlji ne mogu se smatrati antisemitizmom. Antisemitizam se često manifestira kroz optuživanje Židova za zavjeru protiv čovječanstva i često se koristi da bi se Židovi optužili „zbog toga što stvari idu po zlu.” Izražava se govorom, tekstovima, u vizualnoj formi i djelima, a koristi negativne stereotipe i karakterna obilježja.
Suvremeni primjeri antisemitizma u javnom životu, medijima, školama, radnom mjestu i vjerskim područjima mogli bi, uzimajući u obzir cjelokupni kontekst, uključivati sljedeće primjere, iako nisu na njih ograničeni:
- Pozive na ubijanje Židova, pomaganje ili opravdavanje njihova ubijanja ili nanošenja štete Židovima u ime radikalne ideologije ili ekstremističkog tumačenja vjere.
- Iznošenje podmuklih, nečovječnih, demonizirajućih ili stereotipnih navoda o Židovima pojedinačno ili o moći Židova kolektivno, posebno, ali ne isključivo, mit o svjetskoj uroti Židova koji kontroliraju medije, gospodarstvo, vlade ili druge društvene institucije.
- Optuživanje da su Židovi kao narod krivi za stvarne ili imaginarne prijestupe koje je počinio pojedinac Židov ili grupa Židova pa čak i za djela koja su počinili nežidovi.
- Negiranje činjenica, magnitude, mehanizama (npr. plinskih komora) ili namjere počinjenja genocida koji su tijekom Drugog svjetskog rata provodili nacionalsocijalistička Njemačka i njezini pristaše i pomagači (holokaust).
- Optuživanje Židova kao naroda ili Izraela kao države da su izmislili holokaust ili da pretjeruju u vezi s njim.
- Optuživanje državljana Židova da su lojalniji Izraelu ili pretpostavljenim prioritetima Židova u svijetu nego interesima vlastitih država.
- Negiranje prava židovskog naroda na samoodređenje, npr. tvrdnjom da je postojanje Države Izrael rasistički projekt.
- Primjena dvostrukih mjerila na način da se od Izraela očekuje ponašanje koje se ne očekuje ni od jedne druge demokratske države.
- Upotreba simbola i slika povezanih s klasičnim antisemitizmom (npr. tvrdnje da su Židovi ubili Isusa ili tvrdnje o krvnoj kleveti) kako bi se okarakterizirali Izrael ili Izraelci.
- Uspoređivanje suvremene izraelske politike s nacističkom politikom.
- Smatranje Židova kolektivno odgovornima za postupke Države Izrael.
Antisemitska djela su kazneno djelo kada su kao takva definirana zakonom (primjerice negiranje holokausta ili širenje antisemitskog materijala u nekim državama).
Kaznena djela su antisemitska kada su ciljevi napada, bilo da se radi o ljudima ili imovini, na primjer o zgradama, školama, vjerskim ustanovama i grobljima, odabrani jer jesu ili se smatraju židovskima ili povezanima sa Židovima.
Antisemitska diskriminacija jest uskraćivanje Židovima mogućnosti ili usluga koje su na raspolaganju drugima i protuzakonita je u mnogim zemljama.